Kriza školstva ili roditeljstva?

“Kad roditelji dođu u školu, lijepo bi ih trebalo upozoriti: “Ovaj razgovor se snima”. Užasno je što rade nastavnicima kako bi iskamčili bolje ocjene djeci. I ako tako ne uspiju, onda nazivaju ravnatelje i žale se na rad nastavnika, optužuju, prijete svojim poznanstvima… Nekoć su se klinci bojali nastavnika, sad nastavnici strahuju od roditelja” – konstatira novinarka Barbara Matejčić na svom javnom facebook profilu, i pogađa u samu srž problema današnjeg školstva.

Sve bi bilo manje tragično da ova pošast nije uzela velikog maha i počela poprimati razmjere prave elementarne nepogode. Komentar jedne mlade srednjoškolske nastavnice na ovaj status posebno je indikativan:

“Ja sam iz prve škole pobjegla zbog verbalne agresije i straha od jednog roditelja. Nitko nije htio stati iza mene, a ravnateljica je inzistirala da povučem pedagošku mjeru kako bi ‘izbjegli probleme’. Trebalo mi je tri godine da se odlučim opet predavati. Sad imam sto izvanškolskih aktivnosti, samo da izbjegnem razredništvo.”

Na kraju zaključuje: “Smatram da je roditeljstvo u puno većoj krizi nego cijeli prosvjetni sustav.”

Zbog takvih pojava koje postaju masovni oblik roditeljskog ponašanja, hrvatski odgojno-obrazovni sustav iz godine u godinu pada sve niže, jer školama sve manje vladaju ravnatelji, pedagozi, učitelji i nastavnici, a sve više i više roditelji učenika. Pod njihovim nesnošljivim pritiskom, umjesto odgojno-obrazovne institucije, škola je postala administrativni protokol kroz koji djeca prolaze kao kroz ured javnog bilježnika, ovjeravajući samo svoje javne đačke isprave – zvane školske svjedodžbe.

Na kraju svake školske godine ponavlja se isto: Nastavnici zaključe ocjene, a onda dolaze mama ili tata i traže činovnički ispravak – prepravljanje djetetova uspjeha bez pokrića u znanju i vladanju.

Moj stav po pitanju ocjena vrlo je jasan i mnogima već poznat: Još uvijek mislim da ih u osnovnoj školi ne bi trebalo ni biti… Ali kada već postoje, najgora moguća ocjena je poklonjena ocjena.

“Kada učenicima na školskom testu, za 30 posto točnih odgovora date prolaznu ocjenu, time ste im dali poruku da u 70 posto slučajeva u životu smiju pogriješiti” – rekao bi rektor Sathya Sai studentima učiteljske akademije.

Danas takve ocjene počinju prevladavati, jer kada poklonimo jednom učeniku, da bi ispravili nepravdu prema drugima, svima u razredu koji su tu istu ocjenu zaslužili svojim znanjem i zalaganjem, poklanjamo ocjenu više.

I eto nas na novoj razini problema: hiperinflacija odlikaša… pojavi koja stvara veliku bodovnu gužvu na upisima za višu razinu obrazovanja, gdje lažni branitelji petica zauzimaju mjesta pravim odlikašima.

Popuštajući takvom pritisku iz godine u godinu, ruši se kriterij vrednovanja i takve kontaminirane škole počinju s vremenom proizvoditi samo jedno jedino zanimanje – mlade invalide rada, poluobrazovane maturante, nesposobne odgovoriti zahtjevima vlastitog zanimanja.

Ako se nastavnicima u tom pogledu hitno ne pomogne, cijela struka uskoro bi mogla doživjeti krah. Neke se mjere stoga moraju poduzeti. Jedna od njih su svakako i državni testovi.

Uvođenjem jedinstvenih pismenih testova za svaki školski predmet, ujednačili bi ocjenjivački kriterij; diferencijacija školskog uspjeha bila bi realnija i poštenija, a školu bi rasteretili pritiska na ocjene jer bi roditeljska intervencija bila uzaludna.

Prepreka na tom putu je ponovo spora vladajuća birokracija, kojoj trebaju godine da se ovo ozbiljno pitanje postavi pred saborske zastupnike i dobije svoju zakonsku potporu.

No i tada, ako i kada se to dogodi, ostaje i dalje ono što je gore spomenuta mlada nastavnica vidjela iz svoga razreda – kriza roditeljstva.

Bilo bi svakako zanimljivo čuti mišljenje stručnjaka, što oni misle o tome. Koji su to razlozi doveli do toga da su roditelji postali gorući pedagoški problem ove države, gdje upozorenje “Ovaj razgovor se snima” postaje realna potreba prve linije obrane nastavnika od njihove agresije.

Naravno da se ova mjera ne odnosi na sve, nego samo na odabrane primjerke koji će se sigurno i sami prepoznati. I krajem ove školske godine mnoge škole bile su pod njihovom opsadom.

Moja rijeka.hr, Davor Suhan

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *